Način na koji se države ponašaju u izvanrednim situacijama otkriva njihovu pravu prirodu. Lockdowni zbog COVID-19 pružili su jedinstvenu priliku za testiranje suvremenih režima upravljanja, izazvavši nagle promjene u odnosima između države i društva te izazvavši najteži globalni gospodarski pad od Velike depresije, što je povećalo nejednakosti unutar i između društava.
Moje je istraživanje putovanje u srž feminističkih metodologija i etike u potrazi za tzv. alternativnom pravdom, u okviru kojega ta načela pratim kroz prizmu Ženskog suda iz 2015. – regionalnog modela čiji je cilj simboličko ostvarenje pravde u doba kada nekažnjivost ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava još uvijek predstavlja golem problem. U središtu moga interesa prvenstveno je istraživanje metodoloških i etičkih kompleksnosti na kojima se ovi regionalni modeli traženja odgovornosti temelje, uz osobitu posvećenost pitanjima pripreme svjedoka za javna slušanja, njihove sigurnosti te transformativnog učinka takvih svjedočenja na širi kontekst pokreta usmjerenih postizanju socijalne pravde. Ovaj je rad pokušaj pedagoškog usmjeravanja i svojevrstan vodič u nastanku namijenjen mojim suputnicama i suputnicima na putu stvaranja Transbalkanskog tribunala za pravdu – inspiriranog lokalnom, dekolonijalnom i transnacionalnom feminističkom praksom kao gradivnim elementom migracijske i socijalne pravde.
Pandemija COVID-19 otkrila je duboko ukorijenjene nejednakosti u obrazovanju, koje posebno pogađaju rasno marginalizirane skupine, poput mladih izbjeglica i migranata. Ovaj članak ispituje kako su izvanredne mjere tijekom pandemije dodatno pogoršale postojeće isključujuće prakse u hrvatskom obrazovnom sustavu, osobito kroz uvođenje nastave na daljinu, koja se provodila isključivo na hrvatskom jeziku.
Ovo izvješće objedinuje nalaze i razmišljanja iz istraživanja provedenog na više lokacija te procesa uključivanja javnosti, koji je ispitao društvene, političke, ekonomske i kulturne aspekte upravljanja pandemijom COVID-19 u Hrvatskoj i šire.
Zbornik radova povodom međunarodne znanstveno-stručne konferencije „Interkulturalnost i obrazovanje na manjinskim jezicima i pismima“, održane u maju 2022. u Zagrebu.
Ovaj rad opisuje kolaborativnu autoetnografiju koja je nastala između Aiche, sirijske izbjeglice koja živi u Hrvatskoj, i mene, istraživačice i bivše izbjeglice iz Hrvatske. Aicha je bila jedna od sedam izbjeglica koje su sudjelovale u mom narativnom istraživanju o školskim iskustvima mladih izbjeglica u trenutku kada je novi virus COVID-19 zatvorio škole i uspostavio nastavu na daljinu.